U državi sigurno ne postoji bolji poznavalac stanja u policiji od mene. Zbog moje naravi, mog osjećaja za pravdu i poslova kojima sam se bavio često sam dolazio u dodir, a ponekad i u sukob sa policijom pa sam davno shvatio razliku između poštenih policajaca koje izuzetno poštujem i ološa u odori koje beskrajno prezirem.
Jučer je bila godišnjica Kirova ubojstva. Čitam komentare i svi se svode na nekakve četnike jer je to čarobna riječ sa kojom masa sve dileme i probleme “rješava”.
Kirov ubojica Ante Gudelj bi uskoro trebao izaći iz zatvora budući mu je priznato da je smanjeno ubrojiv. Ponovo ćemo čitati komentare i za i protiv i ako u tome ima išta dobroga, to je da ćemo se još jednom podsjetiti na časnog čovjeka i policajca koji je ubijen samo zato što je bio izuzetno pošten i izuzetan profesionalac. Bio je policajac!!!!! U okruženju u kojemu je živio i radio to je bilo neoprostivo i to se moralo dogoditi. Kako sam i na svojoj koži osjetio kako se službe obračunavaju sa ljudima koji imaju muda suprotstaviti im se i upozoravati javnost i vrh MUP-a na kriminal kojim se bave. Više godina sam utrošio proučavajući njihov rad i sudbine istaknutijih pojedinaca koji se nisu ustezali da im se otvoreno suprotstave. Kirov ubojica je pronađen i priveden pravdi isključivo zahvaljujući upornosti njegove supruge dok su se ostali redovito misteriozno sami ubijali ili vješali u nikada riješenim situacijama čak i kada smo znali imena njihovih kolega ubojica. Više slučajeva sam razjasnio i objavio na blogu „dinomolnar.blogspot.com“.
Vratimo se na našeg heroja ubijenog od zločinaca ubačenih u policiju.
Ponavljam to po ne znam koji put, za tekst o ubojstvu Josipa Reihl Kirao objavljen na mom blogu ključni dokaz sam snimio u razgovoru sa svjedocima koji su bili nazočni događajima koji su prethodili ubojstvu, a u par rečenica sve potvrđuje i sam Ivan Krmpotić koji odmah nakon osamostaljenja Hrvatske dobiva od Tuđmana zadatak da osnuje hrvatsku policiju pod nazivom „Prvi hrvatski redarstvenik“.
Čitajući njegovu knjigu koja je svjedočanstvo nastanka ovakve, sve osim slobodne i neovisne Hrvatske, pisane rukom svjedoka koji bez ikakvih zadnjih namjera prenosi svoja osobna zapažanja, opisuje susrete i razgovore sa najistaknutijim osobama iz toga doba i sve dokumentira gomilom originalnih dokumenata. Nisam ni slutio da ću upravo tu naći ključnu rečenicu kao dokaz za sve svoje tvrdnje ili barem one najvažnije.
KAKO I ZAŠTO JE UBIJEN JOSIP REIHL-KIRA?
JOSIP REIHL-KIR je po službenoj verziji ubijen greškom pri povratku sa pregovora sa pobunjenim Srbima u osječkom prigradskom naselju. Ubojičina verzija je da ga je ubio iz osvete, dok mi je tada drugi čovjek hrvatske obavještajne službe Ivan Krmpotić kao direktni svjedok i čovjek koji je sa Kirom bio na večeri niti 15 sati prije ubojstva svjedočio mi je da je JOSIP REIHL-KIR je ubijen pri povratku iz zasjede gdje je čekao 10 kilograma kokaina koji je stizao iz Beograda u Osijek a zna se tko je u to vrijeme bio vladar Osijeka.
Je li se Ante Gudelj svetio ili štitio kokain, samo on zna, a mi možemo “nagađati”. Taj pripadnik pričuvnog sastava hrvatske policije bi i danas nekažnjeno šetao Hrvatskom da Kirova supruga Jadranka nije bila beskrajno uporna. On je čak otputovao i u Australiju, ali je Jadranka Kir prijetnjama i ucjenama uspjela pokrenuti novi postupak i Gudelja osuditi na 20 godina zatvora. Od davno tvrdim budući sam se u to uvjerio kroz nekolicinu poznatih udbaša da su svi organizirano prešli u “pričuvni sastav hrvatske policije” koja im je služila kao paravan, a danas policijom vladaju.
Iako je Kir bio zapovjednik policije u Osijeku, potraga za ubojicom se vodila bez ikakve koordinacije s MUP-om.
I Josip Reihl-Kir i Dino Molnar čiju sam likvidaciju riješio do u najsitniji detalj, su tražili premještaj koji im je i „odobren“, ali nisu im dozvolili odlazak. Dinu Molnaru je rješenje stiglo par sati prije nego je pronađeno tijelo. Slučaj ili cinizam naredbodavaca?
To je primjer kako završavaju pošteni policajci.
Upravo zato se moramo prisjetiti Dina Molnara i Josipa Reihl-Kira.
Neka im je laka hrvatska zemlja za koju su položili živote, a na nama je da ih makar ne zaboravimo.
Oni moraju ostati svjetionik i uzor svim poštenim policajcima i mladima koji će tek ući u službu.
Počivali u miru Božjem
